HIGHER STATES OF CONSCIOUSNESS
Control Freak
Music
Brojač posjeta
33674
Blog
petak, kolovoz 31, 2007
Emocionalna inteligencija je termin koji označava sposobnost  balansa među emocijama i razumom.
Taj izraz se uvriježio najviše u poslovnom svijetu jer se pokazalo da sve više uspješnih mladih obrazovanih ljudi sa visokim IQ nisu uspjeli opravdati povjerenje koje su im dali poslodavci postavivši ih na visoko pozicionirane funkcije. Drugim riječima nisu se snašli i nisu produktivni jer im je emocionalna inteligencija na niskom stupnju...nemaju taj feeling za razumijevanje i prepoznavanje emotivnog stanja kod drugih osoba...nisu team players...takvo stanje nemogučnosti percepiranja emocija kod drugih naziva se empatija .
Kaže se da su inteligentni ljudi zreli emocionalno...i za to nisu zaslužni magisteriji i doktorati niti članstvo u mensi nego emotivna kompetentnost koja je u korelaciji sa tehničkom inteligencijom.
Za razliku od IQ-a EQ se može razraditi  prolazeči kroz život i upoznavajuči samog sebe i učeći kako biti sretan i zadovoljan....


Potaknulo me da nekaj napišem na tu temu emocionalne stabilnosti i inteligencije jučerašnji show koji je izazvao jedan"gospodin" u jednom trgovačkom centru na blagajni urlajući na blagajnicu koja je bila vjerovatno nova ali iznimno ljubazna samo joj je nekaj zapelo s karticom dotičnog i cijelo vrijeme mu se ispričavala kaj čeka...no heroj je počeo vrijeđati gospođu uvredljivim tonom i kojom psovkom da je nesposobna...neobrazovana...da je i to preodgovoran posao na blagajni za nju...jer njemu se žuri...kasni zbog nje....primio je baš važan poslovni poziv i posao će mu mu propast...ružna scena....i to je baš dobar primjer kako je tip emocionalno retardiran...vidio je da žena ima graške znoja na čelu...da joj je bed kaj je zapelo i da sve čini da završi račun jer se kolonica već stvorila...a on je samo nasrnuo na nju jer je imao nadmoć i unazadio njenu samouvjerenost na poslu ...jebiga i mene nervira koji put red na blagajni i ako kartica ili neki vrag neće odmah proći ali ne raspizdi me...počnem razgovarat i preokrenem stvar na zajebanciju i dobim za uzvrat osmjeh s druge strane i idem i ja  dalje  sa smajlom na licu i bit ću pozitvan u sljedećoj eventualnoj neugodnoj situaciji jer se tu nisam nabrijao...
Ima toga svugdje naravno...u velikim firmama najviše i kad čujem na poslu da se organizira neki šugavi team building već vidim kako se pretvara u najordinarniji dernek i pijanku a ne zbližavanje i upoznavanje kolega čemu je bio namijenjen....jer kad se vrate svi u ponedjeljak na posao sve se vraća na staro...i ta prividna zdrava komunikacija  koja se stekla među uposlenicima nestaje..
Ako čovjek sam ne želi na sebi poraditi....nitko mu nemože pomoći...



Tranquillity @ 03:25 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare